Karijes predstavlja najčešće oboljenje zuba i jedan od vodećih uzroka oštećenja zubnog tkiva u savremenoj stomatologiji. Reč je o hroničnom procesu demineralizacije tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usled delovanja bakterija prisutnih u zubnom plaku. Ove bakterije razgrađuju šećere iz hrane i tokom tog procesa stvaraju organske kiseline koje postepeno oštećuju zubnu gleđ i dentin, dovodeći do formiranja karijesnih lezija.
U početnim fazama karijes često prolazi bez izraženih simptoma, zbog čega ga pacijenti često ne primećuju na vreme. Kako proces napreduje, dolazi do produbljivanja oštećenja zubnog tkiva, što može izazvati osetljivost na hladno, toplo ili slatko, kao i pojavu bola. Ukoliko se karijes ne sanira blagovremeno, bakterije mogu prodreti u unutrašnje strukture zuba i izazvati upalu zubne pulpe, što zahteva složenije terapijske postupke poput endodontskog lečenja.
Terapija karijesa zavisi od stepena oštećenja zuba. U ranijim stadijumima sprovodi se konzervativna terapija koja podrazumeva uklanjanje inficiranog zubnog tkiva i restauraciju zuba savremenim kompozitnim materijalima. Pravovremeno otkrivanje i lečenje karijesa od izuzetnog je značaja za očuvanje prirodnih zuba, jer omogućava minimalno invazivnu terapiju i sprečava razvoj ozbiljnijih komplikacija koje mogu ugroziti funkciju i stabilnost zubnog sistema.